Kneževa kletva (The
Curse of Prince Lazar)
Narodno predanje (folk tradition) kaže da je u pripremi Kosovske
bitke Knez Lazar oko sebe okupio
svu srpsku vlastelu (nobles)
i pred njima
izrekao kletvu za sve one koji
ne dođu na Kosovo polje. Ova je kletva zabeležena
i sačuvana u srpskoj narodnoj poeziji.Ona se vekovima prenosila s kolena na koleno
kao opomena i mračni usud
(destiny) što
sledi za izdajništvo (treason) i nepatriotizam. Delovi kneževe kletve urezani su na spomenik kosovskim junacima na
Gazi-Mestanu.
Ko je Srbin i srpskoga
roda, Who is a
Serb and descends from Serbs,
i od srpske
krvi i kolena, And is of Serbian blood and origin,
a ne došo na boj na
Kosovo, But comes not to fight at Kosovo,
ne imao od
srca poroda, May he have not his heart’s progeny
ni muškoga ni devojačkoga! Any children neither male nor female!
Od ruke mu ništa ne
rodilo, May his hand make everything turn barren,
ni u polju pšenica belica, Barren
vineyards
ni u brdu vinova lozica! And the fields of wheat!
Rđom kapo dok mu je
kolena! May he die scum to the end of time!*
*(meaning: may all of his
descendants die that way until the family tree is extinct)
The Curse of Prince Lazar is written in the archaic vernacular of the epic saga and it makes an incredible impression by the simplicity and power of its poetic expression. The English translation is literal and relays neither the spirit nor the potency of the original verse.